 |
Web Hosting by Netfirms | Free Domain Names by Netfirms |
|
|
|
|
na početnu stranicu > |
Država proizvodnje SAD, AEW zrakoplov, maksimalne brzine 853 kmh na visini
od 8840 m. Taktički radijus 6 sati na 1610 km od baze bez tankiranja a sa
tankiranjem 11 sati. Prva verzija (A) započela 1977 opremljena sa kompjuterom
CC-1 i 9 pokazivačkih konzola. Kasnije je APY-1 radar zamjenjen za APY-2.
Preostalih 10 standardnih zrakoplova sa APY-2 radrom i bržim CC-2 računalom te
poboljšanim komunikacijama u mogućnosti su pratiti i mornaričke ciljeve.
Takokođer posjeduje AIL APX-103 IFF / TADIL-J (Tactical Digital Information
Link) Kasnije je 1982, 18 takvih tipova AWACS-a stavljeno u službu NATO-a. Neke
od zemalja naručioca su : Engleska, Francuska, Saudska Arabija. Kasnije je E-3C
standardiziran sa više operatora, monitora u boji, sigurnijim komunikacijama.
1992 / 1993 digitalni doppler procesor i radarsko korelator za ciljeve
zamjenjuje se sa novim radarskim računalom što poboljšava osobine zrakoplova
protiv ciljeva sa malim radarskim odrazom i ojačava otpornost zrakoplova protiv
ECM. Od opreme ima još sustav IC ometača, APS-133 Weather Mapping Radar i
Doppler navigacijski GPS. Domet za mnoge mete gotovo je udvostručen.
EC-137C – Poslije Drugog svijetskog rata USN počinje razvijati
zrakoplovne platforme za AEW operacije poput GRUMMAN WF (kasnije EI) tragač
(TRACER) te LOCKHEED WV (kasnije EC-121) WARNING STAR. Prva izvedba takve
platforme bila je primitivna (WARNING STAR odvojeno je imao panoramski i
visinski radar, iznad i ispod trupa). Dalje je USAF radio na usavršavanju
dometa i visine operativnog leta do 9144 m i domet od 400 km (WARNING STAR je
imao domet od 141 km i visinu leta 6000 m). Ustanovljeno je da su potrebni
drugačiji radari sa LOOK DOWN mogućnostima.
E-3A SENTRY – Proizvodna
verzija koja se temelji na B-707 300B sa znatno poboljšanim motorima ali je taj
koncept odbačen zbog financijskih razloga, te su uvršteni standardni motori 4
PRATT & WHITNEY JT 3D. Između 03/77 i 1984 USAF je dobio 34 primjerka E-3A
uključujući i 2 EC-137D. Korištenje API-1 osmatračkog radara sa antenom širine
7,32 m i 1,52 visine i sve to smješteno na rotoru širine 9,14 m i visine 1,83
m. Rotor se okreće 0,25 RPM kada radar nije u funkciji pa sve do 25 RPM kada je
radar operativan. Radarska antena opremljena je sa antenom AIL APX-103 IFF /
TADIL-J sustavom koji alocira i identificira svaki zrakoplov u radijusu od 371
km. Prima i daje informacije preko DATA-LINK-a. Radar i IFF / TADIL-J šalju
podatke u 4 P i CC-1 računala koji mogu obraditi 740 000 operacija u sekundi,
što se na kraju prikazuje na multi korisničkim konzolama.
E-3B SENTRY – Verzija sa CC-2, situacijske displej konzole sa
9 na 14, JTIDS, bolji ECM, HAVE QUICK komunikacije, sustav otporan na ometanje,
te ograničene mogućnosti nadzora nad morem.
E-3C SENTRY – Dodatna UHF oprema, bolji
radar sa mogućnostima pregleda na moru i kopnu, dodatni podvjesnici sa AIM-9
SIDEWINDER-ima za samoobranu. HAVE QUICK komunikacijski sustav.
E-3D SENTRY – Ova
oznaka je predviđena za 7 zrakoplova dodjeljenih RAF-u. Razlika je u motorima i
operativnoj visini leta (iznad 30000 ft – 9144 m). Posjeduje LORAL ESM i radar
za korištenje iznad vodene površine, MEL ARI 18240 / 1 ORANGE GATE ESM sustav u
podvjesnicima na vrhovima krila. 1990 su dopremljeni pod oznakom SENTRY AEW Mk
I.
E-3F SENTRY – To su 4
zrakoplova vrlo slična E-3D ali su između 5. mj. 1991 i 2. mj. 1992.
dopremljeni sa LINK 11 i 16 spregnutima sa STRIDA francuskom obrambenom mrežom.
Država proizvodnje SAD. Zrakoplov za stratešku špijunažu, maksimalne brzine
933 kmh i visine 11 km. 1964 / 1965 postaje zrakoplov sa strateško-špijunskom
platformom. Neke varijante (D)
uključuju veliku SLAR antenu na prednjem djelu trupa, te RC-135M sličan ali sa drugačijom antenom od
SLAR-a. Ostali tipovi (B, S, W)
razlikuju se po položaju i izgledu antena. Današnja standardna verzija potpuno
je preuređena sa najmodernijim uređajima.
Država proizvodnje SAD. AEW zrakoplov, maksimalne brzine 598 kmh, i visine
9.4 km. Taktički radijus 3-4 sata na 320 km od baze. 1960 poletio prvi
prototip. Kasnije ugrađen APS-96 radar koji je koristio tehniku puls-kompresije
i davao dvostruki domet otkrivanja od tadašnjih zrakoplova (362 km). Ubrzo je
APS-96 zamjenjen sa APS-111 koji je koristio MTI (Moveing Target Indication) te
kasnije sa APS-120 u tipu E-2C zajedno sa LITTON ALR-73 pasivnim ESM sustavom
odnosno detektor za automatsku detekciju i identifikaciju elektronskih emitera
u dometu do 806 km. Poboljšanja su došla sa APS-125,138, 139 te 145. Zemlje
korisnici Egipat, Izrael, Japan, Singapur.
E-2A HAWKEYE – 1955 G-117 postaje WF-2 TRACKER AEW platforma za
potrebe USN.
TE-2A HAWKEYE – Služi za trenaž
E-2B HAWKEYE – 1969 pojačano računalo i radar te dodana
mogućnost zračnog tankiranja.
E-2C HAWKEYE – Definitivna verzija tog zrakoplova koji ulazi u
opticaj 1973. Radarima omogućen nadzor nad vodom i kopnom te su poboljšani sa
ECCM mogućnostima te digitalnim procesorom. Domet 371 km, hvata više od 250
brodova i zrakoplova i kontrolira više od 30 presretanja u isto vrijeme.
Kasnije povećan domet na 482 km i 600 meta. Također posjeduje JTIDS DATA LINK i
GPS.
TE-2C – Trenažna verzija E-2C
E-2T – E-2C verzija za Taiwan
Država proizvodnje SAD. Zrakoplov sa elektronskom platformom, maksimalne
brzine 987 kmh i visine 12.5 km. Prvenstvena namjena je stacioniranje i
opsluživanje nosača zrakoplova, u svrhu pratnje i i ometanja prilikom napada
udarnih snaga. Primarno je A-6 bio opremljen popratnom opremom na trupu a u
kasnijoj verziji je produžen za 137 cm i dodana su mu još 2 sjedišta za EW
operatore i podvjesnici ALQ-99 za ometanje. Sustav radi potpuno automatski ili
u manuelnom modu. Posjeduje 10 odašiljača za stvaranje ometajučeg signala.
Država proizvodnje SAD. Zrakopov sa elektronskom opremom, maksimalne brzine
2272 kmh i visine 13.7 km. Taktički radijus 1495 km u operacijama pratnje.
Sagrađen je radi zamjene Douglas EB-66 EW zrakoplova. Korišten je osnovni okvir
zrakoplova F-111 od General Dynamicsa sa EATON AIL ALQ-99 EW koji koristi EA-6B
PROWLER. Prvi let EF-111 TJS (Tactical Jamming System) zrakoplova 1977. Do
kraja 1979, 42 F-111 su promjenjena u zrakoplove sa EW platformama. Uvršten je
ALQ-99E i ALQ-137 CW ometač za samozaštitu. Napravljena su poboljšanja na
kokpitu, radaru, dodan je laserski gyro INS te GPS SATNAV prijamnik.
EF-111A RAVEN – Prvi zrakooplov sa VG krilima. USAF je želio
avion koji može operirati pri velikim brzinama, malim visinama i pri svim
vremenskim uvijetima, danju ili noću, da može koristiti kratke poletne staze
oštećene bombama, t da može daleko letjeti bez puno zračnih tankiranja. Umjesto
korištenja jakih motora VG opcija dala je bolje rezultate. Dodan je i AWG-9
radar iz YF-12A (SR-71) te 6 AIM-54 PHOENIX. Zrakoplov je nazvan još i
SPARK-VARK. Dalje se ugrađuje Prowlerov ometač ALQ-99E (V) i potpuno je
operativan za jednu osobu snage dovoljne i za najjače radare. (6 digitalnih
prijamnika, 10 ometačkih predajnika)
Država proizvodnje SAD. ELINT zrakoplov koji se temelji na EC-121M (WV2Q)
za ELINT misije. Oprema se nalazi ispod trupa sprijeda i straga. Glavni sustavi
su ALQ-110 ARIES, BIG LOOK SIGINT sustav, GTE ALR-60 DEEP WELL sustav za
presretanje komunikacija, ALD-8 DF sustav, LORAL ALQ-78 ESM prijamnik (sada
zamjenjen za noviji ALR-77), ARGO sustave ALR-52 za pokrivanje frekvencija od
0.5-18 GHz te HUGHES AAR-37 IR prijamnik. Navodno posjeduje i MAGNAVOX ARR-81
zrakoplovni SIGINT sustav te posjeduje i ASQ-171 automatski ELINT sustav za
prikupljanje podataka koji pokriva od A-J područja pa čak i do K područja
frekvencija. Neke verzije koriste se u meteorologiji i oceanografskim
istraživanjima.
Država proizvodnje SAD. Špijunski zrakoplov za velike visine maksimalne
brzine 692 kmh i maksimalni domet 4800 km na visini od 27.4 km. Zamišljen je za
djelovanje izvan dometa presretača i SAM sustava 1950-ih godina. Verzije su
U-2A, B, C sa produženim nosom, D verzia sa sa specijalnim senzorima i 2 člana
posade, E verzija ima napredne ESM sustave, F verzija mogućnost tankiranja u
zraku a G i J modeli su kompatibilni sa nosačima zrakoplova. TR-1 sadrži
unaprijeđenu ECM opremu, ASARS radar (Advanced Synthetic Aperture Radar System)
koji se temelji na UPD-X postranično motriteljskim radarima. Neki zrakoplovi
nose i PLSS (Precision Location Strike System).
U-2A – Prva namjena mu je bila da operira iznad visina
djelovanja Sovijetske avijacije. Prvi projekti dani su BELL-u, FAIRCHILD-u te
LOCKHEED MARTIN-u koji je na kraju preuzeo ugovor. Zrakoplov je označen slovom
U za Utility da bi mu se time sakrila prava namjena. Kasnije je dio tih
zrakoplova prenamjenjen za atmosferska ispitivanja i ispitivanja zračenja
(WU-2)
U-2B – (Samo za CIA) a kasnije i za Taiwan (unaprijeđena
verzija). Izrađeno 48 aviona – 20 za CIA i 28 za USAF. Prvi je let U-2 iznad
SSSR-a obavio 07/56, a 05/60 U-2B srušen je karaj Smolenska od SA-2 GUIDELINE
SAM. Tu je došlo do prelaska na novu tehnologiju SR-71 umjesto U-2 zrakoplova.
U-2C – Za COMINT i ELINT + dodatna poboljšana oprema. Kasnije
je ta verzija uporabljena za trenaž uz dodatnu kabinu iza i povrh pilota.
U-2D – Za IC i radijacijsko izviđanje
U-2E – Za CIA sa unaprijeđenim ECM mogućnostima
U-2F – Tankiranje u zraku + dodatne antene za SIGINT tijekom
Vijetnamskog rata 61-73
U-2G – Dodatne kuke za uporabu na nosačima zrakoplova
U-2J – Za nosače zrakoplova, uporaba od strane CIA
U-2R – Zadnji model U-2, poletio 08/67, sa dodatnim
ojačanjima i promjenama na trupu i samoj konstrukciji. Sadrži 70 mm kamere za
visoko-rezolucijsko špijunsko fotografiranje, ta sa dodatnim podvjesnicima za
uhodničku opremu. Postoje barem 2 zrakoplova ovog tipa za COMINT sa antenom za
prijenos podataka u realnom vremenu preko satelita do zapovjedništva.
TR-1A – Poboljšani U-2R (1970), završni tip sa nosnim radarom,
optičkom elektronikom, elektronskim antenama te 2 podvjesnika za radare, ELINT
itd. Dodan ASARS sa dometom 55 km, te ASARS II u nos zrakoplova za PLSS misije
i STAND OFF detekciju (preko DATA LINK-a u podvjesnicima).
TR-1B – Dvosjedni trenažer kojem je kasnije oznaka promjenjena
u U-2R(T)
Država proizvodnje SAD. Špijunski lovački zrakoplov maksimalne brzine
M=2.2, visine 18 km i zaktičkog radijusa 1295 km. Sadrži nosne kamere, APG-99
radar za pračenje terena. Film iz dvaju kamera odmah se razvija i može biti
izbačen van u maloj kutiji. Radar također snima i teren te se ta slika nakon
slijetanja razvija. Posjeduje AAS-118 IC detektor te ALR-17 ESM set koji
analizira neprijateljske radare te ih identificira i klasificira na foto
prikazu. ALQ-161 podržava ELINT zadatke. Nadograđen je APQ-99 radar te
instaliran LITTON AMECON ALQ-125 Tactical Electronic Reconnaissance TEREC i
FORD AEROSPACE AVQ-26 PAVE TACK LASER, designator za kontrolu vatre. Najveća
modernizacija je zamjena kamera sa elektro-optičkim senzorima koji će moći
preko DATA-LINK-a prenositi sliku u realnom vremenu. 1978 dodana je oprema
APD-10 SLAR, AAD-5 IC špijunski set i DATA LINK, IFF. Zemlje uvoznici Njemačka,
Grčka, Iran, Izrael, Japan, Turska.
RF-4B PHANTOM II
RF-4C PHANTOM II – 1962 postaje standardni
uhodnički taktički zrakoplov USAF-a, TAC-a i PAF-a. Poboljšana mu je avionika,
AAB itd. Dodan FORWARD LOOKING RADAR + DATA LINK za prijenos podataka u realnom
vremenu te TEREC LOROP (LONG RANGE OBLIQUE PHOTOGRAPHY), RWR, izbacivač mamaca
i ometači.
RF-4E – Nastao zbog nezadovoljstva USAF-a sa tipom D jer nije
bio dovoljno naoružan pa je to ispravljeno u tipu E
Država proizvodnje SAD. Nastao je na temelju zajedničkih potreba američkog
zrakoplovstva i kopnene vojske. Prvi korak u nastanku bio je razvoj PAVE MOVER
radarskog sustava za identifikaciju i zahvat cilja sa faznom rešetkom. Taj
radarski sustav bio je razvijen kao dio koncepta ASSAULT BREAKER dizajniranog
za zaustavljanje napadanja velikog broja oklopnih vozila (PAVE MOVEROM dobila
bi se precizna radarska slika pokretnih i nepokretnih neprijateljskih objekata
koje bi zatim napadali jurišni zrakoplovi i taktički projektili). Temeljna
namjena ovog sustava je duboko nadziranje neprijateljskog i potencijalno
neprijateljskog područja radi pravodobne detekcije, klasifikacije i pračenja
različitih pokretnih (tenkovi, transporteri, topnička oružja) i nepokretnih
(skladišta, vojne baze, spremnici goriva) ciljeva na zemlji te slanje
prikupljenih podataka u realnom vremenu u zapovjedništva zračnih snaga i
kopnene vojskeza pružanje paljbene potpore. Dva su temeljna elementa ovog sustava
– zračni i zemaljski. Zračni element je E-8 sa ugrađenim radarom za motrenje
zemaljske površine gdje je radarska antena postavljena na donjem djelu nosa
zrakoplova u aerodinamički oblikovanom kučištu. Pri motrenju radar pokriva konus od +-60 stupnjeva (po
elevaciji se miče mehanički a upravlja elektronički). Radar radi u I
frekvencijskom opsegu i postoje 3 moda rada radara.
(1) Wide area surveillance moving target indikator – WAS/MTI – to je temeljni radni
mod kojm se lociraju i identificiraju ciljevi na području od 50 000 km2.
(2) Sector search mode – SSM – Motri se mnogo manje područje od 20 km2 i
precizniji je. (3) Synthetic Aperture Radar – Fixed Target Indicator –
SAR-FTI – Koristi se za dobivanje radarskih zemljovida gotovo fotografske
kvalitete.
Svi prikupljeni podaci šalju se simultanu u zapovjedna središta pomoću
JTIDS (Joint Tactical Distribution System) i SCDL (Surveillance and Control
Data Link) sustava za prijenos podataka te dalje prema ostalim postrojbama.
Unutar zrakoplova ima 10 radnih postaja operatora za komunikacije i nadzor. E-6
leti tako da je bočno usmjeren ka području koje treba motriti (najčešće se
koristi RACE TRACK PATERN). Standardna visina leta je između 10 670 – 12 800 m.
Zemaljski dio sustava je postaja za primanje podataka.
E-8A – Prvi put poletio 12/88 kao prva varijanta vojnog C-18
odnosno unaprijeđeni model 707-300. Prva 2 zrakoplova uporabljena su u
Pustinjskoj oluji sa SLAR tehnologijom. Posada ima 4 pilota te 21-34
operativaca. Krstareća brzina je 973 kmh pri 7620 m. Maks. Domet 9265 km.
E-8C – Novija verzija istog zrakoplova sa 18 grafičkih
konzola. Prvih 5 zrakoplova od 21 već je naručeno 1992 a ostatak do 1997.
Država proizvodnje SSSR. Adaptacija zrakoplova IL-76 sa novim SCHMEL M
radarom umjesto ranijeg LIANA radarskog sustava sa starijeg TU-126.
MAINSTAY-eva 9 metarska 3D puls-doppler radarska antena spregnuta sa
podsustavom indikacije digitalnog označavanja pomičnih ciljeva, smještena je u
kučištu tj rotirajućem disku V tipa smještenim na gornjem djelu trupa IL-76MD
transportera.
Radar VEGA M omogućava pračenje do 50 ciljeva u dometu do 230 km, ili
brodova do 400 km. Sa 10 operatora i 5 pilota A-50 odigurava podršku za 10
lovačkih zrakoplova. Maksimalno trajanje leta misije je 4 sata na 540 nm od
baze. Tankira se pomoću IL-78 MIDAS tankera (IL-76 tanker verzija). A-50
posjeduje DATA LINK uređaje i opremu za vezu sa C3 zemaljskom postajom preko
VHF-UHF veze do 350 – 2000 km, zatim IFF te satelitsku komunikaciju. Radar
posjeduje siguran pasivni mod sa digitalnim podsustavom za detekciju i zahvat
neprijateljskih ECM odašiljanja. Također ima dodatne radarske instalacije za
meteo detekciju ispod nosa zrakoplova, te SAT-NAV-COM antene i straga umjesto
stražnjeg topa ima ECM senzore. Mamci su montirani sa svake strane stražnjeg
djela trupa. Zrakoplov je ušao u uporabu 1984, ima 15 članova posade od toga 10
članova posade može pratiti 50 odvojenih meta istovremeno i kontrolirati do 10
simultanih navođenja i presretanja.
ADNAN I - je zamjena ranije AEW platforme BAGHDAD I bazirane na
istom zrakoplovu IL-76MD koja je imala radrsko pokrivanje između 180 i manje od
360 stupnjeva sa antenom smještenom iznad trupa. Usavršavanjem radara uklonjeni
su problemi sa stalnim odrazima te su u sustav uklopljene mogućnosti detekcije,
zahvata i identifikacije meta na maksimalnom dometu od 350 km. Te podatke 4
člana posade prenose zemaljskoj postaji glasom ili DATA-LINKom. ADNAN I također
posjeduje ESM sustave te COSSOR IFF sustav.
ADNAN II – Nadogradnja ADNAN-a I sa direktnim vektoriranjem
lovačkog zrakoplova
Prvi puta poletio 1987. a debatirao 1989. Tih 16 USN zrakoplova bazirani su
na modelu B-707-320 no sa kvalitetnijim motorom. Posjeduje USC 13 i 14
komunikacijske centre za komunikaciju sa nuklearnim podmornicama. To je TACAMO koncept odnosno (Take Charge and Move
Out – Udri i bježi), a ovaj zrakoplov je u stvari TACAMO
II jer je TACAMO I ustvari LOCKHEED EC-130Q koji je zamjenjen. E-6A
ima 4 pilota i 6 tehničara. Brzina mu je 981 kmh na optimalnoj visini.
Maksimalna brzina krstarenja je 843 kmh pri 12191 m. Domet 11759 km. Bez
dotankiravanja radijus 1854 km što je jednako 10h 30' leta, a sa tankiranjem
28h 54'. Operativna visina leta 12801 m a patrolna visina između 7620 m i 9144
m.
(3. zrakoplov
po redu u videu iznad) Razvoj ove AEW platforme potekao je od IZRAEL AIRCRAFT INDUSTRIES. To je
model 707 sa ELTA – EL-2075 elektronskim 3D radarom koji radi na patrolnoj
visini od 9144 m. Može detektirati ratne brodove i borbene zrakoplove u dometu
od 400 km a helikoptere u dometu od 180 km. Prednosti tog radara naspram
rotirajuće (E-3, E-2C) anteneu
skračivanju vremena zahvata mete i to sa 12 sek. Na 2-4 sek. Taj radar je u
stvari modularni sustav koji može biti konfiguriran za opcijski broj antenskih
snopova. Trenutni standard su 3 snopa (2 sa strane na prednjem djelu trupa a
jedna u nosnom podvjesniku ispod vrha zrakoplova tako da ne smeta pilotovom
vidnom polju). Tipično trajanje misije od 8-10 h. Konfiguracija ove 3 antene daje
pregled od 260 stupnjeva a može se povećati na 360 stupnjeva dodavanjem više
antenskih snopova. PHALCON je više od AEW zrakoplova. Posjeduje ESM i COMINT
sustave. ESM koristi 4 antene (nos, rep i vrhovi krila) te ima i ELINT
mogućnosti. Ima 13 radnih stanica (2 test operatori, 2 operatori radarskog
sustava, 2 ELINT, ESM, 1 zapovjednik, 3 obična radarska operatera, 1 za
komunikacije, 2 za DATA LINK.
Klasična verzija proizišla oko 1953 iz zrakoplova C-119 BOXCAR. Služi za
prijevoz tereta i pješaštva te padobranaca. Može usporiti brzinu i do 232 kmh.
LOCKHEED-ova verzija pobjedila je na natječaju između BOEING-a, DOUGLAS-a i
FAIRCHILD-a te je 1950 započet prototip YC-130.
C-130B II HERCULES (MODEL 282) – Pojačani motori, dodana 4.
lopatica na propeleru. Izrađen 1958 a kasnije označen kao RC-130B
EC-130OE – HERCULES – Na zahtjev TAC (Tactical Air
Command) i MAT (Military Air Transport) napravljena je ova verzija HERCULES-a
za namjene velikog dometa sa povećanom kapacitetom goriva. Prvi primjerci
poletjeli su 1961. Postoje 3 tipa HERCULES-a sa ovom designacijom : EC-130E
(ABCCC), EC-130E (COMFY LEVY), EC-130E (RIVET RIDER).
ABCCC verzija razvijala se tijekom Vijetnamskog rata kao
platforma za kontrolu zračnih napada uz pomoć zemaljskih promatrača i senzora.
Srž ove platforme je modul sa opremom za 12-16 operatera i zapovjednog kadra te
komunikacijskom opremom.
COMFY LEVY verzija služi za ELINT i ometačke misije.
RIVET RIDER verzija služi za slučaj nužde za emitiranje radio
i TV signala
EC-13G HERCULES – je USNAVY ekvivalent za C-130E a razlikuje se u
motorima. 4 zrakoplova su prvenstveno korištena za transport da bi poslije bili
preinačeni u ovu verziju radi korištenja za komunikacijske veze između
zapovjednih mjesta i podmornica sa nuklearnim projektilima. Od vitalnog značaja
je bilo instaliranje TACAMO II paketa baziranog na VLF-UHF radio instalacijama
koristeći dvije velike antene u stražnjem djelu zrakoplova. Jedna od podverzija
je i TC-130G za trenaž i korisničke svrhe.
EC-130H HERCULES – unaprijeđena verzija C-130E
sa brojnim poboljšanjima u avionici i konstrukciji (Ojačana središnja krila,
bolji kočni sustav, INS, OMEGA navigacija, poboljšan radar). Jedna od verzija
EC-130H je COMPASS CALL II.
COMPASS CALL II – sa specijalnom komunikacijskom i ometačkom
opremom i ugrađenom specijalnom TRESTLE TYPE antenom ispod repa i sa svake
strane okomitog stabilizatora (repa).
EC-130Q HERCULES – poboljšana verzija EC-130G za
TACAMO operacije.
Strateški izvidnički zrakoplov sa pilotom i operatorom sustava. U službi od
1963 nedavno umirovljen. Posjeduje standardnu komunikacijsku i navigacijsku
opremu + razne optičke, optotroničke, termalne i elektronske uređaje za
uhođenje i ECM. Maksimalna brzina 3187 kmh, domet 4818 km, tipični radijus 1946
km, trajanje leta 1 h 30' pri velikim visinama bez tankiranja u zraku.
Maksimalna visina 30480 m (100 000 ft)
A-12 – Umirovljen ranih 90ih te ponovo vračen u službu u
ograničenom broju (samo 3 zrakoplova). Sredinom desetljeća SR-71A je jedan od
najprestižnijih strateških, špijunskih platformi koja nudi nevjerojatne
mogućnosti uhođenja pri iznimno velikim visinama i brzinama. Korjeni tog
koncepta vode u 1954 kada su kompanije SUMMERS GYROSCOPE COMPANY OF SM &
GARRETT AIRRESEARCH CORR radile na razvoju tog zrakoplova. Prvi prototip dobio
je oznaku CL-325 I. 1956 LOCKHEED nudi 2 prototipa sa boljim performansama i
naziva ih CL-400. Lansiranjem prvog umjetnog satelita od strane SSSR-a zamalo je
otkazan ugovor ali na nagovor CIA-e projekti se nastavljaju u aranžmanu GENERAL
DYNAMICS-a i LOCKHEED-a, gdje na kraju LOCKHEED preuzima prvenstvo svojim
prototipom A-12 izrađenom od titanijumskih slitina. Redukcija toplinskog
zagrijavanja izvedena je posebnim premazom.
M-12 – je model predviđen za bespilotnu uporabu i oznaka mu je bila D-21 to
jest uz zrakoplov je bilo predviđeno ugraditi bespilotnu platformu za lansirane
u opasna područja. BPL bi tada po završetku misije bila uhvačena u zraku od
posebne verzije HERCULES-a, no cijeli taj sustav nije baš predobro
funkcionirao.
SR-71A – poboljšana verzija A-12 ušla u službu 01/66, od 32
zrakoplova jedan je dobila NASA (YF-12C)
SR-71B – promjene u kokpitu
SR-71C – YF-12A pretvoren u dvosjedni trenažer
Zrakoplov za sve vremenske uvjete, strateško-uhodnički zrakoplov. Oprema –
THOMPSON CSF MULTI MOD RADAR, HUD, RWR, ECM podvjesnici, baražni ometači,
dispenzer za mamce, INS, Doppler navigacija, kamere, IC LINESCANNER, T-CSF
SLAR, MATRA R-550 AAM.
MIRAGE FICR-2000 – Od elektronske opreme ima IVMR
opremu (mapiranje terena, mjerenje dometa), unaprijeđenu SNAR navigacijski
sustav koji prikazuje podatke iz računala na HUD. Od špijunske opreme posjeduje
– SAT IC LINESCANNER, OMERA 30-40 pamoramska kamera, THOMPSON CSF SLAR
podvjesnik, ASTAC podvjesnik za detekciju napokretnih radara, podvjesnik sa
vizuelnim i LINESCAN senzorima, SYREL REAL TIME podvjesnik sa video kamerom ,
SARA DATA LINK, MATRA CORAIC raspršivač mamaca te baražni jedno ili dvopodručni
ometači (CSF ili DASSAULT ELECTRONICS)
BOMBARDIER DE HAVILLAND CANADA (DHC-7, O-5A, EO-5B, RC-7B)
DHC-7 ušao je u službu 1990 na Marshallovim otocima u ARMY'S PACIFIC
MISSILE RANGE. Korištena su 3 zrakoplova. DASH 7 zamjenio je 4 SHORT 330. 1991
DHC 7 odabran je za platformu AIRBORNE RECONNAISSANCE LOW (ARL) program.
Sustavi razvijeni za ARL tada zvani GRISLY HUNTER i CRAZY PANTHER, originalno
su iz Schweitzovog RG-8A i CASA 212 te USAF-ovog C-23. Dvije različite varijante,
označene kao O-5A i FULCRUM SHIELD i EO-5B FULCRUM GHOST ulaze u službu 1994. ARL je
razvijen za US SOUTHERN COMMAND (USSOUTHCOM) za spriječavanje prebacivanja
droge i nadzorne službe.
Konfiguriran je raznim pasivnim senzorima uključujući IC i LOW LIGHT TV za
IMAGERY INTELLIGENCE (IMINT ARL I) i COMMUNICATIONS / SIGNALS INTELLIGENCE
(COMINT SIGINT) (ARL C) sustavima, O-5A i EO-5B su opremljeni i sa MTI
radarskim sustavom. Taj sustav sličan je onom u J-STARS programu. Zrakoplov
rađen za ovu konfiguraciju poznat je kao ARL MULTIMISSION ili ARL M i označen
je kao RC-7B. Raspoređivan u centralnu i
južnu ameriku te Haiti zbog pračenja požara. 1996 zrakoplov je dopremljen u
Mađarsku kao podrška NATO snagama u Bosni. Prvi ARL M sustav dodjeljen je u Koreju
1997 i ima mogućnost rada na kratkim i neuređenim sletnim pistama. RC-7B ima 4
PRATT & WHITNEY CANADA PT-6A-50 turboprop motora, 7 članova posade i maks.
Domet 1500 nm.
RAYTHEON - BEECHCRAFT (RC-12D,G, H, K, N, P, Q)
Za SIGINT i ELINT misije dodjeljena su 56 zrakoplova RC-12. Opremljen
mnoštvom šiljatih antena, taj zrakoplov sadrži mnoštvo elektronike za
sakupljanje, identifikaciju i lociranje protivničkih zapovjednih i
komunikacijskih obrambenih odašiljača. Sustav je također u mogućnosti osiguranja
informacije za precizno označavanje mete. Ime zrakoplova GUARDRAIL odnosi se na
njegov sustav razvijen od TRW SYSTEMS. RC-12 dodijeljen je bojni vojne
špijunaže i raspoređen je u sustavima od 6-12 aviona. 3 GUARDRAIL sustava
(GR-CS) i jedan poboljšani GUARDRAIL V (IGRV) su raspoređeni na nivou CORPS.
GRCS sustav 3 koji uključuje 6 RC-12 DODJELJEN JE 3. bojni vojne špijunaže u
Koreji. GRCS sustav 4 dodjeljen je 1. MIB u Njemačkoj sa 9 zrakoplova (kasnije
u TASZAR-Mađarska). GRCS sustav 1 udomaćen je u HUNTER ARMY u Savani (Georgia).
GRCS sustav 2, 9 RC-12P i 3 RC-12Q zamijeniti će 6 RC-12D. 304 MIB Fort
Hauchuca trenažna bojna.
Maks. Brzina 500 kmh, 536 kmh na 4570 m. Krstareća brzina (ekonomska) 503
kmh na 7620 m. Maks. Domet 3495 km sa standardnim gorivom. Operativna visina
9450 m. Posada – pilot, kopilot, do 13 članova.
MODEL 200 SUPER KING AIR – poletio 1972, poboljšani King
Air 100 sa T repom, novim krilom većeg raspona, većim kapacitetom goriva, jačim
motorima, poboljšan za veće visine. 1974 model A-200 pretvara se u specijalni
zrakoplov označen kao RU-21J HURON koji
je korišten za ELINT misije pod nazivom CEFLY
LANCER. Nosio je mnoštvo elektronske opreme, skoro kao tip RC-12D
uključujući AEL-ALR-44 (V) RWR i NORTHROP ALQ-162 radarski ometač. Pod
varijante su model B-200 i to C verzija sa vratima za teret, T verziaj sa više goriva i prenosivim tankovima,
verzija CT koja obuhvaća sve prethodno.
C-12 HURON – to je model A-200
SUPER KING AIR namjenjen za US ARMY AF. Postoji verzija UC-12B sa
maks.level brzinom 481 kmh na 4265 m, maks. Krstarećom brzinom 438 kmh na 9145
m, dometa 2935 km i operativne visine 9420 m. Kasnije je taj zrakoplov
unaprijeđen u C-12C verziju.
UC-12B – model A-200C za US NAVY
C-12C HURON – nadograđena verzija C-12A za US ARMY
C-12D HURON – model A-200CT SUPER KING AIR transporter baziran
na C-12C HURON sa vratima za tereti dodatnim tankovima. Kasnije su sodjeljeni
raznim američkim ambasadama u prekomorju. Najvažnija podvarijanta C-12D je
RC-12D HURON za specijalne misije. Predviđen je za SIGINT u Južnoj Koreji i
Evropi. Posjeduje CAROUSEL IV E INS za preciznu navigaciju, te naprednu
elektroniku uključujući daljinski upravljan ESL-USD-9 (V) 2 poboljšani
GUARDRAIL V SIGINT i DIRECTION FINDING opremu TSQ-105 (V) 4 integralni signal
procesor, AEL APR-44 (V) RWR, SANDERS ALQ-156 sustav za raketno upozoravanje,
ITT ALQ-136 (XE-3) V2 radarski ometač, ARW-83 (V) 5 siguronosni DATA LINK te
NORTHORP ALQ-162 obrambeni ECM podvjesnici na vrhovima krila.
C-12E – zrakoplovi predviđeni za ambasade sa poboljšanim
motorima PT-6A-42 (634 kW)
C-12F HURON – OSA (Operational Support Aircraft) verzija
modela B-200C za USAF. Kasnije u uporabi i za US Air National Guard te US ARMY.
Taj tip je generalno sličan UC-12B osim u ukupnoj nosivosti 1201 kg, motorima
PT-6A (634 kW), te opskrbom goriva iz unutrašnjosti. Operativni nivo rada je
10670 m. Ostala poboljšanja uključuju meteo radar, autopilot, TACAN.
Podvarijanta za US NAVY je UC-12F koji
su vrlo slični zrakoplovu UC-12B osim nosivosti, motorima te opskrbom goriva.
Dio zrakoplova prerađen je za RC-12F
verziju za PACIFIC MISSILE RANGE FACILITIES u Barking Sandsu, Havaji.
RC-12G HURON – to je RC-12D verzija za US ARMY sa SANDERS
sustavima i povećanom maksimalnom nosivosti na 6800 kg.
RC-12H HURON – je RC-12D verzija za US ARMY sa ESL sustavima i
povećanom nosivosti od 6804 kg. Primarni sustav ove verzije je ESL USD-9 (V) 2
poboljšani GUARDRAIL V koji je integriran sa ADVANCED QUICK LOOK ELINT sustavom
za kreiranje GUARDRAIL COMMON SENSOR sustava. Zrakoplov je izdan 1985 te je još
opremljen sa DALMO-VICTOR APR-39 (XE-2) RWR, NORTHORP ALQ-162 ometač, te
SANDERS ALQ-156 detektor projektila i sustav za protumjere.
C-12J – to je verzija modela 1900 C AIRLINER za Zračnu
Nacionalnu Gardu tj produžena verzija M-200 SKA sa do 15 putnika, 2 PTA 6A –65B
turboprop motora svaki sa 820 KW. Taj tip je generalno sličan UC-12B osim
raspona krila, dužine, visine, raspona repnog krila, baze kotača. Primjeri tog
modela postoje u Tajvanu i Egiptu za elektronski nadzor i mornaričku patrolu sa
montiranim tragačkim radarom u nosu zrakoplova te SLAR i ESM sustav.
RC-12K HURON – strogo povjerljiv zrakoplov za elektronsko
ratovanje namjenjen US ARMY, ulazi u uporabu 1988. Posjeduje CAROUSEL IV E INS
integriran sa ASN-149 GPS prijamnikom za ekstremno preciznu navigaciju te
GUARDRAIL COMMON SENSOR. Također posjeduje DALMO-VICTOR APR-39 RWR, APR-44
sustav za radarsko upozoravanje, ALQ-136 sustav protumjera, SANDERS ALQ-156
sustav za detekciju i protumjere od projektila, NORTHROP ALQ-162 radarski
ometač te TRACTOR M-130 raspršivač baklji IC mamaca i radarskih mamaca.
C-12L HURON – to je ogoljena verzija RU-21J bez GUARDRAIL
elektronskog sustava i koristi se za transport.
UC-12M – mornarički ekvivalent C-12F. Neki od zrakoplova su
pretvoreni u RC-12M za zračni nadzor za PACIFIC MISSILE TEST CENTER Point Mugu,
Kalifornija.
RC-12N HURON – izvod iz RC-12K opremljen sa staklenim kokpitom
te ASE / ACS Aircraft Survivability Equipment / Avionics Control System
paketom. Prvi dio paketa uključuje APR-39 i APR-44 RWR, ALQ-136, ALQ-156 i
ALQ-162 setove za protumjere te M-130 raspršivače baklji i mamaca.
RC-12P HURON – ova je oznaka dodjeljena zrakoplovu RC-12N koji
je nadograđen sa poboljšanim el. Sustavima (uključujući DATA LINK) optičke
kablove, manji krilni podvjesnici, te maks. Težina tereta povećana na 7484 kg.
RC-12Q HURON – je RC-12P dodatno opremljen sa direktnom
satelitskom vezom.
SUPER KING AIR 200T – to je specijalni zrakoplov za
fotografiranje na velikim visinama i prognoziranje vremena. Napravljen je za
potrebe Francuske a opremljen je sa WILD RC-10 kamerama, doppler navigacijom i
opcijskim tankovima na vrhu krila.
MARITIME PATROL B-200T – Verzija za obalnu patrolu
modela B-200 SKA sa 2 osmatračka staklena vizira na pozadini kabine i vrata za
bacanje opreme za spašavanje, radar za traganje EATON-AIL DITACS (DIGITAL
TACTICAL SYSTEM), SEA HAWK FLIR, LLLTV, ELETTRONICA ELT-263 ESM sustav te
plutače.
Vojska SAD proizvela je 6 takvih zrakoplova DHC-6
200-300 koji su dodjeljeni Aljaškoj Nacionalnoj Gardi. Prvi je
dodjeljen 1976, druga 4 između 1979-82. Motor je PRATT & WHITNEY PT-6A-27.
1995 ti zrakoplovi zamjenjeni su sa
C-23B SHERPA. 2 UV-18B dodjeljeni su CECOM-ovom NIGHT VISION DIRECTORATE
AIRBORNE APPLICATIONS DIVISIONS u Fort Belevoiru, Virginia.