na početnu stranicu >

RADAR

RADAR osnovni koncept

Riječ RADAR je akronim; a znači RAdio Detection And Ranging, odnosno radio detekcija i određivanje udaljenosti. Razvoj radara potaknut je vojnim potrebama ali danas se također koristi i u civilne svrhe za detekciju brodova i zrakoplova. Ovaj uvod daje uvid u osnovni koncept osmatračkih radarskih sustava koje koriste brodovi i Kontrola Zračnog Prometa. Postoje 2 tipa radara za detekciju zrakoplova i brodova, odnosno primarni i sekundarni.

Primarni RADAR

Primarni radar radi na principu impulsnih snopova radio valova ultravisokih frekvencija "isijavanih" ukrug pomoću rotirajuće antene. Ako radarski snop "osvijetli" neki objekt, jedan dio energije reflektira se nazad. Koliko će objekt reflektirati ovisi o njegovoj veličini, obliku i materijalu. Metalni zrakoplpovi i brodovi dobro reflektiraju dok nemetalni brodovi i mali čamci moraju često imati montiran radarski reflektor, u svrhu poboljšanja radarskog odraza. Neki vojni zrakoplovi napravljeni su sa svrhom da ne reflektiraju radarsko zračenje, zato ih zovemo “nevidljivi” (STEALTH) zrakoplovi.

Ali i u najboljem slučaju samo se mali dio energije vraća nazad, zato impuls mora biti vrlo jak, obično reda nekoliko Megawatta. Smjer objekta (obično se kaže "meta, cilj") može se odrediti na temelju smjera antene u kojem se nalazila u trenutku osvjetljavanja mete. Da bismo odredili koliko je daleko ta meta, neophodno je izmjeriti vrijeme između odašiljanja impulsa i njegovog povratka. To se izračunava gotovo trenutno, i radarski odraz pojavljuje se na radarskom ekranu, odnosno pokazivaču, na poziciji koja predstavlja smjer i udaljenost mete. Ako je meta brod ili čamac, to je sasvim dovoljna informacija, zato ih je većina i opremljena samo sa motrilačkim radarom.

Sekundarni RADAR

No ako je meta zrakoplov a vi ste kontrolor zračnog prometa željeti ćete imati puno više informacija a za to će vam poslužiti sekundarni radar, ili punim nazivom Sekundarni Osmatrački Radar - “Secondary Surveillance Radar” (SSR).

Velika razlika kod SSR je ta da se on ne oslanja na radarske odraze. Zrakoplov je opremljen sa transponderom. Transponder odašilje "odgovor" kada primi "upitni" signal radara. Upitni signal potpuno je odvojen od primarnog signala. Pošto odgovor nije samo radarski odraz, potrebno je puno manje snage, obično oko 1KW za ispitivačke impulse, malo manje za odgovore. Daljina i smjer određuju se iz SSR signala na isti način kao i kod primarnog radara, mjerenjem vremena između slanja upita i primanja odgovora. Prednosti SSR-a su u tome da se mnogo tipova informacija može kodirati u transponderski odziv. Transponderi su vezani direktno na zrakoplovni visinomjer. Odziv transpondera sadrži visinu zrakoplova koju kontrolor leta može vidjeti uz trag cilja. Transponder također može dati i informaciju o identifikaciji, tako da kontrolor može razlikovati koji je koji zrakoplov. Pilot može selektirati kodove u svrhu odabira koje vrste informacija će poslati uključujući, pored ostalih, razne kodove hitnosti i opasnosti poput otmice. Osnovni sustav također se koristi i u vojne primjene, a zove se IFF (Idendifaction Friend or Foe) – Identifikacija Prijatelj Neprijatelj, u svrhu identifikacije”prijateljskih” zrakoplova. Radarski snopovi putuju u ravnim crtama, no čak i kod potpuno ravnog terena zaobljenost zemlje stvara “radarsku sjenu”, te što je veća daljina meta se može otkriti samo na većim visinama. Na primjer na daljini od 250 milja zrakoplov bi morao biti na visini većoj od 30,000ft.Tako da je moguće "letjeti ispod radarskog snopa ". Problem je, što zrakoplov dolazi bliže, niže mora letjeti. Na kraju se više ne može sakriti ispod horizonta i jedino može izbjeći detekciju ako postoje “radarske sjene. Radar u funkciji detekcije zrakoplova može biti malo nagnut u vis pod kutem u svrhu izbjegavanja smetnji i šumova koji dolaze od odraza terena, brežuljaka, planina itd. Leteći opasno blizu tla, moguće je, u brežuljkastoj konfiguraciji terena, doletjeti dosta blizu, a ipak izbjeći detekciju. Najnoviji SSR sustavi koriste mod S. Postavlja se na veće zrakoplove a svrha mu je da omogućava adresno ispitivanje za svaki zrakoplov posebno. Sustav pamti gdje su pojedini zrakoplovi i ispitiva ih samo na određenom djelu puta. To smanjuje neželjene odgovore i dopušta razmjenu puno više informacija. Mod S transponder također ima “airborne collision avoidance system”. To je sustav koji pomoću međusobne suradnje transpondera na dva zrakoplova omogućuje izbjegavanje sudara ako bi se našli na istoj putanji i visini.