|
|
|
| na početnu stranicu > |
Kako funkcionira Stealth Tehnologija
Iako se ovaj članak uglavnom
odnosi na zrakoplove, treba imati na umu da se pojam stealth jednako
odnosi na kopnena i na morska vozila i plovila. Stealth ne znači nužno načiniti
neki objekt nemogućim za detekciju, ideja se sastoji u tome da se objekt učini
neprepoznatljivim kao prijetnja. Npr. F-117A ima radarski presjek jednak
vrapcu, što ga čini mogućim za detekciju, ali oboriti svaki objekt veličine
vrapca ipak je preveliki posao za neprijateljsku zračnu obranu.
Postoje razni načini
detekcije neprijatelja i isto tako kako načiniti neki objekt stealth.
Najjednostavniji način
detekcije zrakoplova je obično oko. Dizajneri pokušavaju smanjiti vidljivost
zrakoplova izabirom prikladne sheme bojanja. Obojiti zrakoplov nije lak i brz
proces jer dizajneri moraju odabrati boju baziranu na operativnom okruženju i
procjenjenom riziku. Bombarderi koji rade pri malim visinama bojaju se zeleno
na gornjem dijelu zrakoplova i sivo na donjem. Za neprijateljski zrakoplov koji
se nalazi iznad, uklopiti će se u tlo ispod dok bombarderi koji rade na velikim
visinama i lovački zrakoplovi bojaju se sivo da se uklope u oblake. Kada lete
po noći, zrakoplovi mogu biti otkriveni po sjaju ispuha motora, zato ispuh mora
biti dizajniran tako da to anulira.
Bilo koji oblik izgaranja
kod auta ili mlaznog motora stvara toplinu koja ga čini toplijim od okružja. To
može otkriti neprijatelj i koristiti za navođenje svojih projektila. Da bi se
to spriječilo, motor se dizajnira da stvara što je manje moguće topline, što
obično znači i smanjenje potiska. No svejedno je i takav ispuh zagrijan na
nekoliko stotina stupnjeva i samim time topliji od okolne atmosfere. Da bi
sakrili odnosno zamaskirali suvišnu toplinu, ispuh motora sadrži nekoliko
pregrada-odbojnika. Ideja je takva da te pregrade miješaju hladan zrak iz
atmosfere da bi smanjili temperaturu zraka koji koji izlazi iz ispuha na takav
nivo da se ne može detektirati.
Ovo je glavna metoda
detekcije zrakoplova koja se koristi i za civilne i za vojne namjene a koja
koristi odbijanje radio signala od objekta, koji tada detektira prijemnik
radara. Stealth zrakoplov poništio je ovu metodu detekcije na dva načina. Prvo,
površina zrakoplova načinjena je od radarski upijajučih materijala. Drugo,
strukture unutar zrakoplova načinjene su da minimiziraju veličinu plosnatih
površina, koje reflektiraju signal nazad prema radaru. Strukture su izrađene sa
mnoštvom raznih površina. Tako kada radarski snop obasja zrakoplov, energija radara
se reflektira od zrakoplova pod mnoštvom raznih kuteva tako da vrlo malo te
energije dolazi nazad do radarskog prijemnika.
Postoji i metoda aktivnog
zavaravanja neprijateljskog radara, a koja uključuje detekciju frekvencije
radarskog impulsa te slanje nazad signala koji je točno 180 stupnjeva van faze.
To ima efekt poništavanja signala tako da radar nemože detektirati povratni
signal.
Iako nije baš najidealnija
metoda lociranja protivnika, činjenica da neprijatelj zna gdje smo, stavlja nas
u nepovoljan položaj. Iz operativne točke gledišta, pilot može smanjiti taj
rizik leteći pri podzvučnim brzinama. Također, kako kod toplinskog
poništavanja, pregrade-odbojnici na motoru mogu se koristiti za smanjenje buke
stvorene motorima.
Suština stealth tehnologije
je da priđemo meti neotkriveni i uništimo je. Činjenica da je zgrada koju
čuvate upravo odletjela u zrak iz nekog nepoznatog razloga, znači da se u
blizini nalazi neki stealth zrakoplov. Neprijatelj može zapucati, oslanjajući
se na sreću da slučajno pogodi zrakoplov. Da bi se izbjegla ta mogućnost,
dizajneri su izradili tvz. stand off weapons odnosno oružja koja se
ispaljuju izvan dometa neprijateljske vatre. Zrakopov će kružiti oko mete na
sigurnoj udaljenosti i tada ispaliti svoje projektile. Zavisno od visine oružje
može jedriti do mete ili letjeti pomoću nekakvog pogona. Tada se vodi pomoću
daljinskog upravljanja.
Da bi se postiglo stealth
stanje, dizajneri moraju napraviti veliki broj dizajnerskih kompromisa. Prave
stealt letjelice pate od brojnih ograničenosti u performancama F-117 je potpuno
u nemogućnosti letjeti pri supersoničnim brzinama, ima vrlo malu količinu
tereta-oružja, i manevrira poput cigle. No ipak mogućnost da se možete
prikrasti neprijatelju i uništiti ga prije nego on uopće zna da ste ovdje
nadmašuje ove nedostatke. Operativni koncept je da se stealth zrakoplov koristi
za uništavanje radarske obrane i komunikacijskih središta, u svrhu
osljepljivanja neprijatelja, tako da konvencionalni zrakoplovi mogu nastaviti
sa svojim misijama.