na početnu stranicu >   Kako funkcionira Kontrola Zračnog Prometa

Tijekom vrhunca gužve u zračnom prometu u SAD-u, svakog sata leti oko 5,000 zrakoplova, što znači oko 50,000 zrakoplova svakog dana. Kako se svi ti zrakoplovi ne sudare jedni u druge? Kako zračni promet funkcionira od i prema zračnim lukama te preko cijele zemlje? Zadaću osiguranja sigurnog leta komercijalnih i privatnih zrakoplova pada na kontrolore zračnog prometa. Oni moraju koordinirati kretanje tisuća zrakoplova, držati ih međusobno na sigurnim udaljenostima, usmjeravati ih tijekom polijetanja i slijetanja, pomagati im u zaobilaženju loših vremenskih neprilika te osigurati da promet teče glatko i nesmetano sa minimalnim zakašnjenjima. Slika od Federal Aviation Administration (FAA) Kontrolori zračnog prometa na aerodromskom tornju  Kad mislite na Kontrolu Zračnog Prometa, vjerojatno predočavate sliku ljudi u aerodromskom tornju. Ipak, sustav KZP je malo više složeniji od toga. U slijedećem tekstu, dobiti ćete presjek rada KZP u SAD-u. Pratiti ćemo let od samog polaska do dolaska, te sagledati koji su razni tipovi kontrole uključeni u proces, što koji radi, koju opremu koriste i kako su obučeni.

Kontrola Zračnog Prometa i Prostora
Zračni prostor SAD-a podijeljen je na 21 zonu (centra), a svaka zona je podijeljena u sektore. Također unutar svake zone su djelovi zračnog prostora, oko 50 milja (80.5 km) u promjeru, a koji se zovu TRACON (Terminal Radar Approach CONtrol) zračni prostori (Terminalna prilazna radarska kontrola). Unutar svakog TRACON zračnog prostora je određen broj aerodroma, od kojih svaki ima vlastiti zračni prostor sa radijusom od 5 milja (8-km).

 

Odjeli sustava KZP su:

• Air Traffic Control System Command Center (ATCSCC) Glavni centar sustava KZP – nadgleda sav zračni promet. Također upravlja KZP unutar centara kad god postoji neki problem (loše vrijeme, opterećenje prometa, neuporabljive piste).
• Air route traffic control centers (ARTCC) Sektorski kontrolni centri za nadzor zračnih puteva – Postoji jedan ARTCC za svaki centar. Svaki ARTCC upravlja prometom unutar svih sektora vlastitog centra osim TRACON zračnog prostora i zračnog prostora lokalnog aerodroma.
• Terminal radar approach control – TRACON - Prilazna kontrola leta upravlja odlascima i prilazima unutar svog zračnog prostora.
• Air traffic control tower (ATCT) Toranj kontrole leta - ATCT je lociran na svakom aerodromu koji ima regularno najavljene, predviđene letove. Tornjevi upravljaju svim polijetanjima, slijetanjima, i zemaljskim prometom, kretanjima.
• Flight service station (FSS) Usluga letnih informacija  - FSS osigurava informacije o (vremenskim uvijetima, smjeru, terenu, planovima leta) za privatne pilote koji lete prema i od malih aerodroma i ruralnih područja. Pomažu pilotima u hitnim slučajevima koordinirajući operacije potrage i spašavanja za izgubljene zrakoplove.

 

Vizuelno & Instrumentalno letenje

Neki piloti malih zrakoplova lete samo vizuelno (pravila vizuelnog letenja, ili VFR). Ti piloti nemoraju predati plan leta i, osim za FSS i lokalne tornjeve, nisu upravljani od strane sustava KZP. Piloti velikih komercijalnih letova koriste instrumente za letenje (pravila instrumentalnog letenja, ili IFR), tako da mogu letjeti u svim vremenskim uvjetima. Oni moraju predati svoje planove leta i upravljani su od strane sustava KZP.

 

Kretanje zrakoplova kroz razne djelove zračnog prostora prati jedna ili više kontrolora leta koji su zaduženi za dotični sektor. Kontrolor leta prati zrakoplov te daje instrukcije pilotu. Kako zrakoplov napušta sektor i ulazi u drugi, kontrolor leta predaje zrakoplov kontroloru zaduženom za slijedeći sektor.

Profil leta i Priprema
Pretpostavimo da letite preko SAD-a, recimo od New Yorka do San Francisca. Vaš let, kao i svaki komercijalni let, prati tipični profil:

1.     Preflight (priprema) - Ovaj dio leta započinje na tlu i uključuje provjere zrakoplova, izlazak i taxiranje do piste.

2.     Takeoff (polijetanje) - Pilot pojačava motore zrakoplova i ubrzava cijelim djelom piste.

3.     Departure (odlazak) - Zrakoplov se podiže sa zemlje i uspinje se na visinu krstarenja.

4.     En route (prelet, krstarenje) - Zrakoplov leti kroz zračne prostore jednog ili više centara i približava se odredišnom aerodromu.

5.     Descent (spuštanje, poniranje) - Pilot spušta zrakoplov i manevrira zrakopov prema odredišnom aerodromu.

6.     Approach (prilaz) - Pilot usmjerava, poravnava zrakoplov sa željenom pistom slijetanja.

7.     Landing (slijetanje) – Zrakoplov slijeće na željenu pistu, taxira do gejta i parkira se na terminalu.

Priprema
Dok se vi pripremate za let kao putnik, prijavljujući svoju prtljagu i odlazeći prema izlazu za ukrcaj na avion, pilot vašeg zrakoplova vrši inspekciju zrakoplova i predaje plan leta prema tornju -- svi IFR piloti moraju predati plan leta najmanje 30 minuta prije polijetanja odnosno odjavljivanja sa gejta. Pilot pregledava vremenske prilike uzduž planirane rute leta, mapira smjer te predaje plan. Plan leta mora sadržavati:

• Ime kompanije te broj leta
• Tip zrakoplova i oprema koja se nalazi na njemu
• Planirana zračna brzina te krstareća visina
• Ruta leta (polazni aerodrom, centri koji se prelaze i odredišni aerodrom)

Tada vaš pilot javlja te podatke prema tornju.

U tornju, kontrolor leta koji se zove dispečer za podatke o letu (flight data person) pregledava podatke o vremenskim uvjetima i informacije plana leta  te unosi plan leta u računalo. Kompjuter generira strip karticu (flight progress strip) koja će biti prosljeđena od kontrolora do kontrolora zavisno od sektora leta vašeg zrakoplova. Strip kartica sadrži sve neophodne podatke za pračenje vašeg zrakoplova tijekom njegovog leta te se konstantno nadopunjava.

________________________________________________________________

Podaci koji se nalaze na strip kartici

Pozivni znak zrakoplova, tip zrakoplova i opreme, stvarna brzina, broj dodataka originalnom planu leta, prethodni fix koji govori o prethodnoj lokaciji zrakoplova, procijenjeno vrijeme prelaska zrakoplova LIT, visina zrakoplova u stopama, ruta zrakoplova, individualni kod dodjeljen svakom zrakoplovu, kompjuterski generirani identifikacijski broj raspoznavanja unutar postaje, prava zračna brzina, sektorski broj koji označava u kojem sektoru zrakoplov leti, broj stripa, vrijeme prelaska zrakoplova preko prethodnog fixa, koordinacijski fix za strip, dio stripa za slobodni tekst, koordinacijski simbol za pripadnu postaju KZP.

_________________________________________________________________________________

 

Jednom kada je plan leta odobren, kontrolor daje odobrenje pilotu (clearance delivery) te predaje strip zemaljskom kontroloru u aerodromskom tornju.

Zemaljski kontrolor je odgovoran za sav zemaljski promet, koji uključuje zrakoplove koji taxiraju od gejta (pristaništa) do piste za polijetanje te od sletnog djela piste do pristaništa, stajanke. Kada zemaljski kontrolor odredi da je sigurno, tada daje instrukcije pilotu da odvoji zrakoplov sa pristaništa, stajanke (osoblje kompanije rukuje vučnim vozilom koje gura zrakoplov i usmjeruje ga van pristanišnog područja). Dok zrakoplov taxira do piste, zemaljski kontrolor nadzire sve aerodromske taxi staze i koristi radar za površinsku detekciju da kontrolira sve zrakoplove (pogotovo korisno za vrijeme lošeg vremena), osiguravajući da vaš zrakoplov ne prijeđe aktivni dio piste ili se sudari sa površinskim vozilima. Zemaljski kontrolor kontaktira pilota putem radija te mu daje instrukcije, poput kojom stazom taxirati te sa koje će piste poletjeti. Jednom kada vaš zrakoplov dosegne određenu pistu za polijetanje, zemaljski kontrolor proslijeđuje strip karticu lokalnom kontroloru.

Lokalni kontrolor u tornju osmatra nebo iznad aerodroma i koristi površinski radar za pračenje zrakoplova na tlu. Lokalni kontrolor je odgovoran za održavanje sigurnog razmaka između zrakoplova pri njihovom polijetanju. Lokalni kontrolor u onom trenutku kada smatra da je sigurno daje vašem pilotu zadnje odobrenje za polijetanje, i javlja novu radio frekvenciju kontrolora odlaznih letova. Jednom kada je odobrenje dato, pilot mora odlučiti da li je sigurno za poletjeti. Ako je sve u redu, ubrzava zrakoplov duž piste. Napuštanjem piste, lokalni kontrolor predaje zrakoplov kontroloru odlaznih letova u TRACON centru koji uslužuje odlazne letove sa aerodroma, ali i dalj prati zrakoplov dok se ne odmakne 5 milja od aerodroma. Vaš pilot sada komunicira sa kontrolorom odlaznih letova.

Odlazak
Jednom kada zrakoplov poleti, pilot aktivira transponderski uređaj koji se nalazi na zrakoplovu. Transponder detektira radarske signale i odašilje pojačane, kodirane radio signale u smjeru detektiranog radarskog vala. Transponderski signal daje kontroloru broj leta vašeg zrakoplova, visinu, zračnu brzinu i odredište. Radarski odraz koji predstavlja zrakoplov pojavljuje se na zaslonu kontrolorovog radarskog pokazivača zajedno sa informacijama prikazanim uz prikaz cilja. Kontrolor leta sada može pratiti vaš zrakoplov.

 

Kontrolor odlaznih letova smješten je u TRACON centru, koji može raspolagati sa nekoliko aerodroma u radijusu zračnog prostora od (50-milja / 80-km). Kontrolor koristi radar za motrenje zrakoplova i održavanje sigune udaljenosti između zrakoplova na polijetanju. Kontrolor odlaznih letova daje instrukcije pilotu (smjer, brzina, kut podizanja) za pračenje regularnih koridora polijetanja (ascent corridors) kroz zračni prostor TRACON-a.

Kontrolor odlaznih letova prati vaš let tijekom polijetanja i prelaska na prelet. Kada vaš zrakoplov napusti zračni prostor TRACON-a, kontrolor odlaznih letova proslijeđuje vaš zrakoplov prema (center controller) ARTCC kontroloru. Svaki put kada vaš zrakoplov biva proslijeđen između kontrolora, ispisuje se nadopunjena strip kartica i predaje novom kontroloru.

Prelet i spuštanje

Jednom kada vaš zrakoplov napusti zračni prostor TRACON-a, on ulazi u sektor zračnog prostora ARTCC-a, gdje ga prate barem dva kontrolora leta. Kontrolor leta za radarom prima informaciju o planu leta otprilike od 5 do 30 minuta prije nego što zrakoplov uđe u taj sektor. Pripadni kontrolor surađuje sa radarskim kontrolorom koji je odgovoran za taj sektor. Radarski kontrolor odgovoran je za svu zrak-zemlja komunikaciju, održava sigurnu udaljenost među zrakoplovima u sektoru i koordinira aktivnosti sa ostalim sektorima i / ili centrima. Kontrolor mora motriti zračni prostor na velikim visinama (iznad 24,000 stopa / 7320 m) i malim visinama (ispod 24,000 stopa). Kontrolori centra opskrbljuju pilota sa svježim informacijama u svezi vremenskih uvjeta i ostalim informacijama o prometu. Također usmjeravaju pilota i savjetuju ga u svezi promjena brzine i visine u svrhu sigurne separacije među zrakoplovima unutar sektora. Zrakoplov prate sve dok ne napusti njihov sektor. Tada prepuštaju kontrolu drugom sektoru.

 

Sigurno razdvajanje zrakoplova?

Sigurna vertikalno razdvajanje zrakoplova smatra se na visinama od 1,000 stopa (305 m) na visinama ispod 29,000 stopa (8845 m) i 2,000 stopa (610 m) na visinama iznad te. Kada su zrakoplovi na istoj visini, sigurno vodoravno razdvajanje zrakoplova smatra se 5 milja (8 km). Udruga Zračnog Transporta (The Air Transport Association) preporučila je da se ova razdvajanja smanje da bi se zračni prostor mogao koristiti efektivnije i da bi se smanjila zakašnjenja.

 

Drugi kontrolor, koji se zove kontrolor za radarsku odjavu (radar hand-off controller), pomaže pripadnim radarskim kontrolorima tijekom prometa velike gustoće, motreći radarski ekran i pomagajući im da zračni promet teče glatko.

Dok vi uživate u vašem obroku, grickalicama, filmu ili gledanju kroz prozor, vaš zrakoplov prolazi kroz sektore i jurisdikcije raznih centara. U svakom sektoru, kontrolori centra daju radio instrukcije pilotima. Put vašeg zrakoplova može biti izmjenjen u odnosu na originalni plan leta zbog lošeg vremena ili velike gustoće prometa. Vaš pilot može zatražiti izmjenu visine u svrhu izbjegavanja ili smanjivanja turbulencija. Ta komunikacija između pilota i kontrolora centra traje sve dok ne dođete na oko 150 milja (241 km) od San Francisca (vaše destinacije). Tada, kontrolor centra usmjeruje sve zrakoplove koji lete za San Francisco sa velikih tranzitnih visina na manje visine i priključuje zrakopove u spuštanju u jednu liniju usmjerenu prema aerodromu. Kontrolor daje instrukcije vašem pilotu, poput izmjene smjera, brzine i visine, da bi smjestio vaš zrakopov u smjer sa ostalim zrakoplovima. Ovisno o prometnim uvjetima, kontrolor može smjestiti vaš zrakopov na “čekanje” (holding pattern), što je standardna ruta oko svakog aerodroma, gdje čekate na slijetanje dok aerodrom nije u stanju prihvatiti vaš zrakoplov. Kontrolor nastavlja sa davanjem smjera pilotu sve dok vaš zrakoplov ne dođe u zračni prostor TRACON-a.

Savjetnik Upravljanja Zračnim Prometom (Traffic Management Advisor)

Pomaže kontrolorima centra u najavljivanju slijetanja na aerodrom unutar njihovog zračnog prostora. FAA koristi Traffic Management Advisor (TMA) software koji je razvila NASA i Federal Aviation Administration (FAA). TMA pomaže koordinatoru centra pri najavama dolaska zrakoplova i njihovog poretka pri slijetanju.

TMA koristi informacije iz plana leta, podatke o performancama zrakoplova te predviđanjima smjera vjetraza izračunavanje, i najavljivanje kada bi neki određeni zrakoplov trebao doseći svoju destinaciju. Također motri broj zrakopova dopuštenih da slete na aerodrom unutar određenog vremena (kapacitet aerodroma) te uspoređuje taj broj sa brojem najavljenih zrakoplova. Ako broj predviđenih zrakoplova premašuje kapacitet (uzbuna za “gužvu”), izračunava broj zrakopova koji mogu sigurno sletjeti te daje preporuku koordinatoru za prilagodbu zračnih puteva za slijetanje. Ta informacija se proslijeđuje kontrolorima, koji tada daju prikladne instrukcije pilotima.

Prilaz
Kada je vaš zrakoplov na liniji spuštanja udaljen 50 milja od San Francisco aerodroma, on se nalazi unutar zračnog prostora TRACON-a. Prilazni kontrolor (approach controller) usmjerava pilota da prilagodi smjer, brzinu i visinu te poravna zrakoplov i pripremi se za slijetanje standardnim prilaznim koridorima. Pilot tada poravnava zrakoplov sa smjerom piste. Kada je 10 milja (16 km) od piste, prilazni kontrolor prosljeđuje zrakoplov lokalnom kontroloru na aerodromskom tornju.

 

FAST Software

Prilazni kontrolor koristi drugi kompjuterski program koji je napravila NASA i FAA a zove se “program za razdvajanje završnog prilaza” odnosno “final approach spacing tool” (FAST). FAST program pomaže kontrolorima u odabiru poretka slijetanja i piste za svaki zrakoplov na prilazu. Program čini slijedeće:

• Predviđa putanju leta za svaki zrakoplov na temelju plana leta i podataka sa radara
• Predviđa vrijeme dolaska
• Predlaže poredak slijetanja i pistu na temelju izračuna u svezi veličine zrakoplova, performanci i smjera vjetra.

FAST software pomaže da niti jedna pista ili kontrolor ne budu preopterećeni zrakoplovima, te minimizira nepotrebna kašnjenja.

 

Slijetanje
Lokalni kontrolor na aerodromskom tornju provjerava piste i nebo iznad aerodroma sa dalekozorom i površinskim radarom (lokalni i zemaljski kontrolori su jedini licencirani za korištenje vizuelnih informacija tijekom obnašanja njihovih dužnosti). Kada lokalni kontrolor odredi da je sigurno, daje pilotu odobrenje za slijetanje. Lokalni kontrolor također opskrbljuje pilota sa najnovijim informacijama o vremenskim uvijetima te motri razmak između vašeg i drugih zrakoplova.

Jednom kada ste sletjeli, lokalni kontrolor usmjerava vaš zrakoplov prema izlaznoj taxi stazi, daje pilotu novu radio frekvenciju za zemaljskog kontrolora te prosljeđuje vaš zrakoplov zemaljskom kontroloru.

Zemaljski kontrolor promatra pistu i taxi staze te koristi radarske podatke u svrhu osiguravanja da taxirajući zrakoplov ne prijeđe aktivni dio piste ili da ne dođe u blizinu ostalih vozila ili letjelica. Nakon toga usmjerava zrakoplov na prikladni terminal, stajanku.

Obuka kontrolora

Što je potrebno da biste postali kontrolor leta? Za zemaljskog kontrolora, morate biti u stanju memorirati pozicije zrakoplova na pisti i taxi stazama. Lokalni, TRACON i ARTCC kontrolori moraju biti u stanju razmišljati i vizualizirati u 3 dimenzije. Svi kontrolori moraju prikupljati informacije na temelju onoga što čuju, donositi odluke vrlo brzo te poznavati zemljopis vlastitog zračnog prostora ali i drugih. Moraju znati čitati i interpretirati simbole i predviđati pozicije zrakoplova na temelju smjera i brzine, te izdržati duge periode intenzivne koncentracije.

Konrolori leta na svim nivoima uposlenici su FAA. Da bi postali kontrolor, morate se prijaviti u federalni civilni sustav obuke te položiti pismeni test koji procjenjuje vaše sposobnosti za dužnost kontrolora leta. Apstraktno razmišljanje i 3-D prostorna vizuelizacija također se testira ovim ispitom. Svi koji s prijave moraju imati 3 godišnje radno iskustvo, 4 godine fakulteta ili kombinaciju ove dvije stavke.

Ako ste prihvaćeni u program obuke, ići ćete na FAA akademiju u Oklahoma City, Oklahoma, na sedmo mjesečnu obuku. Tamo ćete učiti o sustavu KZP, opremi, pravilima, procedurama te mogućnostima zrakoplova. Morati ćete proći zadnji ispit prije nego što diplomirate.

Nakon diplome, akumulirati ćete radno iskustvo na brojnim mjestima u cijeloj zemlji, od aerodromskih tornjeva do ARTCC. Morate imati certifikat za različite pozicije, poput zemaljski kontrolor, radarski kontrolor itd. Od vas će se tražiti da položite godišnji fizički pregled, polugodišnji pregled stručnosti i periodične testove na drogu.

Problemi Kontrole Zračnog Prometa

Putovanje zrakom dramatično se povećalo od kada je vlada SAD-a deregulirala zrakopovnu industriju 1970ih. No, konstrukcija novih aerodroma i pista nije uspjela zadržati korak sa povečanjem prometa, što stavlja dodatni pritisak na sustav KZP koji mora rukovati sa približno 50,000 letova na dan, a predviđa se i povećanj tog broja u budućnosti. Da bi se upravljalo tim letovima i izbjegla kašnjenja i sudari, FAA i NASA razvili su moderni software, nadogradili postojeća računala i sustave glasovne komunikacije te potpuno upogonili GPS (global positioning system) u svrhu pomoći kontrolorima da prate i komuniciraju sa zrakoplovima. FAA trenutno redizajnira zračni prostor SAD-a da bi napravila više prostora za povečani promet. Npr, vojska SAD-a oslobodila je prije zabranjeni zračni prostor uz obalo Sjeverne Karoline i dala ga na korištenje komercijalnom zrakoplovstvu. Ti napori trebali bi pomoći olakšanju prometa i minimaliziranju kašnjenja u vrlo kratkom roku; no, povečanje kapaciteta aerodroma građenjem novih pista najbolji je način da se riješi ovaj problem.