na početnu stranicu >

Kako funkcionira Kontrola Zračnog Prometa u SAD

Kontrola Zračnog Prometa ne upravlja većinom letova koji se odvijaju u zračnom prostoru. Iznenađeni? Nebiste trebali biti; sjetite se samo kako svakodnevno koristite svoj automobil. Nitko vam ne daje dopuštenje da biste napustili svou garažu, ili vam ne govori kako da se parkirate pred trgovinom. Kroz svoj put, pratite dobro poznate procedure znane kao “pravila ceste”. Isto vrijedi i za pilote. Osnovne tehnike koje uči svaki pilot osiguravaju siguran i pravilan protok prometa. No velika područja leta i loše vrijeme traže nadzor i usmjeravanje od strane KZP.

Osnove

Kontrola Zračnog Prometa (KZP) ovisi o elektronskoj trijadi komunikacija, osmatranja, i navigacije. KZP koristi radio i radar u sprezi sa zemaljskim navigacijskim pomagalima u svrhu kontrole protoka zračnog prometa. Komunikacija sa zrakoplovima je primarno vođena od strane Tornjeva Aerodromske Kontrole Leta (Airport Traffic Control Towers (ATCT)), Centara kontrole zračnih puteva (Air Route Traffic Control Centers (ARTCC)), odnosno samo "centara", te Usluga letnih informacija (Flight Service Stations (FSS)).

Radar

Radar je primarni osmatrački sustav KZP, koji se sastoji od aerodromskog radara (Airport Surveillance Radar (ASR)) te radara za osmatranje zračnih puteva (Air Route Surveillance Radar (ARSR)). Radar se primarno koristi za razdvajanje zrakoplova i može se koristiti neovisno ili u kombinaciji sa ostalim navigacijskim pomagalima.

Kontrolni Tornjevi

Aerodromski kontrolni tornjevi osiguravaju siguran i pravilan protok prometa u blizini aerodroma. Nekad se koriste i za separaciju IFR zrakoplova u terminalnim područjima pomoću prilazne kontrole leta odnosno (Terminal Radar Approach Control (TRACON)). Neki kontrolni tornjevi nisu pod jurisdikcijom FAA osoblja, nego njima upravljaju privatne tvrtke. Tim privatnim kontrolnim tornjevima (NFCT) ipak upravlja osoblje sa FAA certifikatom KZP .

U SAD-u je 545 aerodromskih kontrolnih tornjeva, uklučujući 46 privatnih i 161 vojni. Također ima 33 Terminal Radar Approach Facilities (TRACON) postaje, od kojih su neke locirane u aerodromskim tornjevima.

Centri kontrole zračnih puteva

Centri kontrole zračnih puteva primarno rade po Instrumentalnim Pravilima Letenja (Instrument Flight Rules (IFR)) planovima leta unutar kontroliranog zračnog prostora, principijelno tijekom (enroute) srednje faze leta. Postoji 25 centara u SAD-u, uključujući 3 kombinirane postaje centar/radar prilazne kontrole (CERAP).

Tipovi kontrolora leta

Postoji 5 osnovnih tipova kontroloa leta. Većina kontrolora zračnog prometa izučeni su da rade u višestrukim segmentima kontrole leta.

Zemaljski kontrolori
usmjeruju zrakoplove koji se kreću po zemlji, koji taxiraju i koji su na prakirnim rampama aerodroma.

Kontrolori u tornjevima
usmjeruju zrakoplove koji polijeću i slijeću na aerodrom.

Kontrolori odlaznih letova
upravljaju zrakoplovima koji su već poletjeli, ali prelaze iz zračnog prostora u blizini aerodroma u zračni prostor srednje faze leta (enroute).

Prilazni kontrolori
upravljaju zrakoplovima koji dolaze (enroute) djela leta i ulaze u zračni prostor u blizini aerodroma.

Enroute kontrolori
upravljaju zrakoplovima koji lete na glavnom srednjem djelu letne putanje (prelet) obično na visini od 6,000 MSL ili više.

Aerodromski radar (ASR)

Aerodromski radar osigurava pokrivanje relativno malih udaljenosti od oko 40 milja od aerodroma te pomaže “prilaznoj kontroli” u upravljanju terminalnog prometa. Također se može koristiti i kao pomagalo za instrumentalni prilaz. Postoji 144 FAA, vojnih, i privatnih ASR-ova u SAD-u, a radari za precizni prilaz (precision approach radar (PAR)) na rasploaganju su na nekim lokacijama u svrhu pomoći konroloru leta za vođenje zrakoplova na slijetanje pod instrumentalnim uvjetima lošeg vremena umjesto korištenja prilazne navigacijske opreme

Radar za osmatranje zračnih puteva (ARSR)

Taj  radar je sustav udaljenih, dalekometnih radara koji primarno osiguravaju prikaz pozicija zrakoplova na velikim područjima za ARTCC centre.

Usluga letnih informacija

FSS osiguravaju pilotu informacije o vremenu. Također osiguravaju komunikaciju tijekom leta te pokreću procedure Potrage i spašavanja (search and rescue) za zrakoplove koji lete pod Vizuelnim Pravilima Letenja (Visual Flight Rules (VFR)). Pomažu izgubljenim zrakoplovima i zrakopovima u nevolji; prosljeđuju odobrenja KZP; odašilju informacije o vremenskim uvjetima i zračnom prostoru; primaju i obrađuju planove leta; te nadziru navigacijska pomagala. Postoji 75 jedinica letnih usluga u SAD-u

 

 

 

 

Planovi leta Jedna od velikih zabluda je da svaki zrakoplov mora proslijediti plan leta prije polijetanja. Planovi leta nisu potrebni za VFR letove. Kao što svakodnevno koristite svoj automobil, piloti mogu poletjeti i sletjeti na većinu aerodroma koristeći jednostavne, preddefinirane procedure, objavljujući svoje nakane preko radija tako da mogu koordinirati svoje akcije sa ostalim pilotima u području, koristeći standardizirane smjerove, i radeći u skladu sa pravilima FAA. VFR Planovi leta VFR plan leta za KZP nema neku posebnu vrijednost, a popunjava se za KZP prije leta u slučaju da se zrakoplov izgubi, a uglavnom zbog toga što takav VFR plan leta kazuje KZP koji se tip zrakoplova koristi, koje boje, sa koliko goriva (u satima i minutama leta), sa koliko putnika, ciljana ruta i visina leta, predviđeno vrijeme polaska, predviđeno vrijeme leta. Kako se koristi VFR plan leta Jednom kad poleti, pilot aktivira plan leta pozivanjem KZP i objavljivanjem stvarnog vremena poletanja. To pokreće tajmer unutar sustava KZP. Kada pilot sleti, on kontaktira KZP i informira ih o svom sigurnom dolasku na destinaciju. KZP tada"zatvara" plan leta. No, ako, 30 minuta nakon što je pilot trebao sletjeti i zatvoriti plan leta,nitko nije uspio kontaktirati sa pilotom, KZP započinje sa pozivima o informiranju da li je pilot sletio. Također kontaktiraju sa postajama KZP uzduž planirane rute leta. Informacija u VFR planu leta KZP-u daje informaciju o maksimalnom vremenu leta koji je zrakoplov mogao provesti u zraku na temelju ukrcane količine goriva pri polasku. Ako, nakon što je protekla određena količina vremena, nitko nije locirao pilota ili zrakoplov, tada KZP započinje akciju potrage i spašavanja koristeći Civilnu Zračnu Patrolu i/ili Obalnu Stražu. Tragalački zrakoplov letjeti će po ciljanoj ruti traženog zrakoplova, tražeći dotični zrakoplov. Informacija iz VFR plana leta daje tragačima podatak koju boju i tip zrakoplova traže te koliko se putnika nalazi u zrakoplovu. IFR Plan leta IFR plan leta sadrži iste informacije kao i VFR plan leta. Ipak, IFR plan leta koristi KZP za rezerviranje vremena i lokacije u nekom zračnom prostoru za zrakoplov koji leti pod Instrumentalnim Pravilima Letenja (Instrument Flight Rules (IFR)). Zračni prostor poreban za takav IFR let koristiti će ekskluzivno taj zrakoplov od vremena polijetanja do vremena slijetanja. Bazirano na predviđenoj ruti leta, pilot će dobiti IFR "odobrenje" za let. U slučaju pada radio komunikacije tijekom IFR leta, pilot će slijediti točno onu rutu kao u IFR odobrenju, a KZP će predvidjeti putanju leta, visinu, i vrijeme uzduž smjera leta bazirano na kombinaciji IFR plana leta iIFR odbrenja datog od strane KZP prema pilotu. IFR plan leta također može pokrenuti akciju potrage i spašavanja ako je to potrebno.