na početnu stranicu

Web Hosting by Netfirms | Free Domain Names by Netfirms

Operacija JOINT ENDEAVOR

Joint STARS na Balkanu

27 Prosinca 1995, Joint Surveillance Target Attack Radar System (Joint STARS) postao je potpuno operativan na Balkanu. Razmještanje snaga odvijalo se serijom leta zrakoplova, vlakovima, konvojima, i ostalih snaga preko rijeke Rajine. Na rasploaganju je bilo 3 mjeseca za pregledavanje podataka od strane Joint STARS GSM te razmotriti i analizirati mogućnosti, operativne podatke o okolini, te taktiku. Ovaj članak razmatra neke od operativnih lekcija naučenih iz tehnika razvijenih u to vrijeme.

Slika lijevo: koridori leta zrakoplova JOINT STARS nad RH i BiH neposredno i za vrijeme napada NATO snaga na SRJ odnosno operacije ALLIED FORCE

Okolina

Prvo, moram pojasniti okoliš u kojem je vršeno djelovanje. Teren u Bosni i Hercegovini predstavlja izazov za sve sustave za prikupljanje izvidničkih informacija. Uglavnom je brdovito, što čini signale i sliku vrlo teškim za prihvat i analizu. 3 glavna područja u odgovornosti «Task Force Eagle» su dolina rijeke Save (poznatija kao Posavinski koridor), planinske visoravni i uske riječne doline. Nisko kopneno područje južno od rijeke Save sastoji se od malih platoa nastalih erozijom u brežuljcima i dolinama. Dalje prema jugu u smjeru Tuzle, nailazite na donje padine brežuljaka središnjeg planinskog gorja. Brežuljci su visine od prosječno 400 do 800 metara. Doline rijeka Bosna, Spreča, i Jala uske su i podržavaju razne agrikulture. Te riječne doline leže u linearnim usjecima, poljima i idealne su za područja okupljanja, sletne površine za helikoptere, te zone izbacivanja pri malim nivoima. Središnja visoravan u području Tuzle prema Sarajevu sastoji se od planinskih lanaca ispresjecanih erozivnim udolinama i presjecima sa uskim potocima i rječnim koritima.

Problemi prikupljanja podataka

Mogućnost Joint STARS-a da prati pomične mete (MTI) u području odgovornosti (AOR) ometana je tipom terena. Svi pokreti su kanalizirani na nekoliko prometnih puteva; no, putevi prema i van planinskih lanaca predstavljaju smetnju za radar. «Radar shadowing» je pojam koji označava područja u kojima radar nemože vidjeti zbog terena i vegetacije koji blokiraju njegov pregled. Na primjer, može se pratiti konvoje na njihovoj startnoj poziciji, ali su problemi nastajali na daljim djelovima puta kada su ulazili u «radar-shadowed» područja. Ako konvoj zadrži konstantnu brzinu kretanja, opeator može kompenzirati, i predvidjeti gdje će konvoj izaći iz takvog «slijepog» područja, i ponovo pronaći traženi konvoj. To nije laka zadaća i lako je izgubiti pračeni konvoj ako je točka slijedećeg pojavljivanja konvoja u području gustog prometa. Drugi faktor koji doprinosi problemu pračenja konvoja je da postoji samo nekoliko prometnih puteva i ti putevi su pretrpani prometom civilnih i vojnih vozila. Za sada ne postoji mogućnost raspoznavanja civilnog prometa od vojnog. Ceste su uske i promet koji se pojavljuje može biti konvoj ili samo običan promet na dvosmjernoj cesti koji se kreće paralelno na određenom djelu puta ili jednostavno prometna zakrčenost ceste. Pripadnici vojnih snaga neprijatelja vjerojatno su radije putovali autobusom nego vojnim vozilima

Sukobi u AOR do uspostave Daytonskog Sporazuma obično su sačinjavali napadi grupa veličine bojne te lakog pješaštva i tenkovskih satnija. Podršku su dobivali od teških direktnih i indirektnih vatrenih djelovanja od strane malo i srednje-kalibarskih PZO topništva, automatskih strojnica, te antitenkovskih oružja. Neregularne snage koje su surađivale direktno i indirektno sa regularnim snagama i bile su naoružane primarno sa malim pješačkim naoružanjem ili oružjem za podršku pješaštvu..

Vojnici sa VES-om 96H rukovali su sa sustavom GSM. Sustav je u mogućnosti primati elektronske izvidničke informacije na tajnom nivou preko Zapovjednog Taktičkog Terminala «Commander's Tactical Terminal» (CTT) i slike primljene od strane bespilotnih letjelica «unmanned aerial vehicle» (UAV) preko veze koja dolazi od «UAV Ground Control Station» odnosno zemaljske postaje za kontrolu i nadzor bespilotnih letjelica. Te mogućnosti obično daju vrlo robustnu informaciju. No u takvom okolišu nije se moglo pouzdati na CTT zbog problema sa okolišem i sigurnošću; također UAV zemaljska postaja nije se nalazila u području GSM-a tijekom većine misija.

Činjenica da zbog Daytonskog sporazuma Joint STARS nije mogao potpuno obaviti svoj zadatatak je ta da je neprijatelj bio ograničen formiranjem veličine svojih snaga, odnosno nisu koristili postrojbe pogodne za mete poput ešalona. Postajala su izvješća o pojedinom tenku na određenoj poziciji, ili grupi minobacača, ili uobičajeno, izvješća o nekoliko vojnika unutar nekog bunkera uzduž Zone Odvajanja «zone of separation» (ZOS). Ti podaci prikupljeni su iz pilotskih izvješća iz helikoptera te podataka sa terena. Nije se uvijek moglo identificirati i pratiti kretanje takve opreme pomoću Joint STARS MTI, kako zbog malog broja pokreta tako i zbog načina i metoda kretanja.

Vojne snage koje su se nalazile na terenu imale su veliki broj vojnih i pravojnih elemenata. I to su

· Vojska Federalne Republike Jugoslavije (VJ) koja je bila u mogućnosti voditi postrojbe veličine brigade, te operacije sa kombiniranim postrojbama i naoružanjem.

· Hrvatsko Vijeće Obrane (HVO) u mogućnosti je za ograničene operacije, reda veličine nekoliko bojni, i često strukturirana prema lokalnim potrebama i mogućnostima.

· Voska Republike Srpske (VRS) sa oko 90,000 vojnika i mogućnošću djelovanja na razini višestrukih bojni i brigada. VRS obično vodi koordinirane operacije reda voda i satnije.

· Hrvatska Vojska (HV) pokazala je mogućnost za vođenje brzih i jakih operacija veličine više brigada sa kombiniranim djelovanjem. HV može mobilizirati dodatnih 200,000 vojnika u vrli kratkom roku .

Korištenjem Joint STARS MTI, može se detektirati početak neprijateljskih djelovanja od bilo koje zaraćene strane, ako dođe u napast kršenja Daytonskog sporazuma. S obzirom na prestanak neprijateljstava primarni fokus je na potvrđivanju lokacija skladištenja oružja, objekata smještaja vojnika, lokacije garnizona te značajne pokrete vozila i opreme u području operacija.

Dolaskom u područje sukoba, «Allied Command Europe Rapid Reaction Corps» (ARRC) nije bio potpuno operativan. Kao rezultat, «Joint Operations Center» (JOC) smješten u zračnoj bazi Rhein Main, Njemačka, početno je upravljao svim Joint STARS zrakoplovima sazdanim od višenacionalnih divizija. Komunkacijska arhitektura još je uvijek bila u povojima i bilo je teško kontaktirati JOC u svrhu dobivanja zadataka. JOC je također preuzeo teret prioritizacije zadataka, iako nije bio zvanično dio kruga dobivanja izvidničkih informacija.

GSM koji su bili u vizuelnoj liniji (LOS) zrakoplova mogli su slati dinamičke zahtjeve za zadaćama prema zrakoplovu tijekom njegove misije, i to preko datalink antene za sigurne komunikacije. GSM koji nisu smješteni unutar LOS primali su podatke preko "samo-prijam" satelitskih komunikacija (SATCOM) i nisu mogli slati dinamičke zadatke. SATCOM položaji slali su sve svoje prethodno planirane zadaće prema JOC. Ako meta koja se pojavila tijekom misije zahtijeva bolje «pokrivanje»,dužnosni časnik položaja kontaktira JOC i šalje zadaću preko njih prema zrakoplovu. Postojalo je nekoliko problema u ovakvoj metodi dinamičkog dodjeljivanja zadaća

Kada je ARRC postao operativan, satnik iz JOC preuzeo je ulogu časnika za vezu za Joint STARS u Sarajevu. Poput tima, britanski i francuski časnici za vezu, 1. Brigade, 2. Brigade, Task Force Eagle Main, i ARRC položaja radili su sa svojim zapovjednicima za prikupljanje podataka i G2 kroz nekoliko procedura za dodjeljivanje zadaća prije negoli su našli pravi način funkcioniranja. ARRC LNO je odredio područja interesa (NAI) za svaki odjel u svrhu prikupljanja podataka od strane Joint STARS, te njihovu prioritizaciju u matricu. Prosljeđivao je matricu prema «Combined Air Operations Center» (CAOC) koji, je dodavao, prioritete zrakoplovstva, i slao ih kao zvaničnu zadaću nazad prema JOC u zračnu bazu Rhein Main. Svaka od multinacionalnih divizija (MND) imala je drugačiji fokus za misije Joint STARS i, kao rezultat, zrakoplov je letio različitim područjima u različito vrijeme da bi zadovoljio sve zahtijeve. Sobzirom da su bila samo dva zrakoplova u zoni, nisu se mogli zadovoljiti svi zahtijevi MND te je moralo doći do kompromisa. Raspored koji je napravio ARRC LNO bazirao se na svakom predviđenom vremenu MND kada ima najveće potrebe za Joint STARS-om a ovisno o aktivnostima zaraćenih snaga u sektoru

Zaključak

Jasno je da je sustav Joint STARS imao primjenu sličnu onoj u operacijama DESERT SHIELD i DESERT STORM. Operacija JOINT ENDEAVOR nije imala neprijatelja koji je ispaljivao prijeteće SCUD projektile i veliki broj tenkova na bojnom polju. Ovdje se nalazio konvencionalni neprijatelj. U Bosni i Hercegovini, pratili su se pokreti poznatih oružanih sustava, te su prekršaji sporazuma bili u vrlo malom broju. Oprema kojo su imale zaraćene snage uglavnom je spremljena dalje od crte razgraničenja.

Jedna od mogućnosti koja bi bila dobraodošla na ovakvom sustavu a temeljena na dosadašnjem radu, bila bi mogućnost automatskog prebrojavanja pokreta kroz zonu NAI. Tijekom ove operacije j sakupljeno veliko znanje o djelovanju u multincaionalnom okolišu te će to pomoći u budućem djelovanju Joint STARS GSM preko nadopune standarda operativnih procedura, doktrine, i FM-a. (Slike dole prikazuje zrakoplov J-STARS i djelove sustava, te dio operacije ALLIED FORCE motren sa austrijskih radara GOLD HAUBE)

Video koji prikazuje radarsko-zrakoplovni sustav za motrenje J-Stars >>>>>