na početnu stranicu >

IFF - IDENTIFIKACIJA – PRIJATELJ – NEPRIJATELJ (FRIEND OR FOE)

 

Nastao tijekom WWII samo sa jednom svrhom – način da sekundarni radari identificiraju vlastite zrakoplove od neprijateljskih dodjeljujući jedinstveni identifikacijski kod zrakoplovnim transponderima.

Sustav podrazumjeva sekundarni radar s obzirom da funkcionira potpuno različito i neovisno o primarnom radaru koji prati zrakoplove pomoću njihovog radarskog odraza, no najčešće se koristi isti pokazivač za oba sustava.

U početku je namjena sustava bila da razlikuje neprijateljske od prijateljskih zrakoplova ali je evoluirao do toga da se "IFF" koristi za sve modove rada, uključujući i civilne.

Postoje 4 glavna SIF moda rada plus jedan podmod koja trenutno koriste vojni zrakoplovi.

 

 

Mod 1 je neosigurana jeftina metoda koju koriste brodovi za pračenje zrakoplova i drugih brodova. Ima

           mogućih 64 koda odgovora.

Mod 2 pored ostalog koriste zrakoplovi za kontrolirani prilaz nosačima zrakoplova tijekom lošeg vremena.

           Odašilje broj repa zrakoplova, ID zrakoplova, te ima mogućih 4096 kodova odgovora.

Mod 3/A je standardni sustav koji također koriste i komercijalni zrakoplovi za proslijeđivanje svoje pozicije

           i identifikacije zemaljskoj kontroli leta. Koristi se i za signal hitnosti i pad komunikacije.

Mod 4 je sigurni kriptirani IFF (jedina sigurna metoda određivanja “prijatelj-neprijatelj”). Mod 4 ne ispitiva

           zrakopove na isti način kao SIF modovi.

Mod "C" je enkoder za visinu zrakoplova, gdje se odgovor zaokružuje na najbližu stotinu stopa.

 

Neosigurane kodove ručno postavljaju piloti a dodjeljuju se od strane kontrolora leta. Koriste se “cross-band snopovi”, što znači da su ispitivački impulsi na jednoj frekvenciji a impulsi odgovora na drugoj frekvenciji. 1030 MHz (ispitivački impulsi) i 1090 MHz (impulsi odgovora)  su popularni frekvencijski par kojji se koristi u SAD-u. Sekundarni radar odašilje seriju selektirano kodiranih impulsa a transponder zrakoplova prima i dekodira te ispitivačke impulse. Ako je ispitivački kod ispravan, transponder zrakoplova odašilje različitu seriju kodiranih impulsa kao odgovor.

Prednost transpondera je ta što kodirani impulsi odašiljani od strane transpondera zrakoplova nakon upita mogu biti odašiljani snagom od 10 wata ERP, što je puno jače nego mikrowati snage odraza od zrakoplova osvijetljenog primarnim radarom. Ulazna snaga može biti reda nekoliko stotina wata. Transponderska antena je malog pojačanja tako da može primati i odgovarati radaru iz bilo kojeg smjera. Kao dodatak IFF snopu je transponder enkodiranja visine poznat mod C – kojeg posjeduju i komercijalni i vojni zrakoplovi, ali još poveći broj malih zrakoplova ga ne koristi zbog cijene.

Broj instalacija transpondera raste oko svih većih naseljenih područja gdje su potrebni zbog sigurnosti (lakša identifikacija zrakopova).

Primarni radari kontrole zračnog prometa slični su dvodimenzionalnim motrilačkim radarima (pokazuju samo azimut i daljinu) i nemogu mjeriti visinu. Slika 1 je tipični prikaz odgovora na IFF upit kontrole leta. Zrakoplov odašilje 4 znamenkasti kod a visinski transponder daje visinu zrakoplova kontroloru leta na zemaljskoj postaji, što zajedno čini informaciju koja čini identifikaciju zrakoplova.

Budućnost IFF je trenutno u integraciji Moda 5 u NATO, a razlika je u sofisticiranosti komunikacijske  tehnologije, kvaliteti poruka te sigurnosti. Mod 5 eliminira GARBLE i FRUIT smetnje te osigurava EDAC Error Detection and Correction (Detekciju pogreške i ispravljanje).